Postupak izrade modernog kamina
Kamin može biti otvoren ili sa vratima, kliznim i lift vratima (giljotina). Rustikalni odnosno, engleski i francuski kamini, obično se rade kao otvoreni dok su moderna riješenja najčešće sa lift vratima.
Dimenzije kamina
Dimenzije kamina se prije svega odnose na njegov svijetli otvor. Dimenzije se kreću od 50 x 35cm pa čak i do dva metra širine i jedan metar visine.
Visina ložišta kod modernih kamina je između 35 i 50cm. U ugostiteljskim objektima kamin je često na većoj visini zbog uočljivosti. Dubina klasičnih kamina ne bi trebala biti manja od 50cm. Sa staklom, dubina ne bi trebala biti manja od 60 do 70cm. Potpuno otvorene kaminske nape, bez stakla, ne bi trebale biti manje od 120 cm u promjeru (ako su otvorene sa svih strana).
Minimalna dimenzija dimnjaka za manje kamine je promjera 20 cm, minimalne visine 6 metara. Za veće kamine neophodni su veći dimnjaci promjera 30-40 cm. Kapa dimnjaka treba spriječiti prodor kiše u dimnjak ali ne smije gušiti strujanje zraka.
Kamini mogu biti otvoreni sa jedne, dvije, tri ili četiri strane. Transparentnost znatno smanjuju funkcionalnost i toplotni učinak kamina.
Vrste kamina
Na našem tržištu su u ponudi čelični il i šamotni kamini. Šamotni kamini griju samo zračenjem bez osjetnog efekta toplog zraka, tako da je u neposrednoj blizini kamina pretoplo a na 5-6 metara se grijanje ne osijeti. Cijena šamotnih kamina je od 1500 do 2000 eura.
Kamini sa čeličnim ložištima su složeni za ugradnju i obično ih ugrađuje sam proizvođač. Cijena kamina sa čeličnim ložištem je od 2000 do 2500 eura.
Tamo gdje ne postoje uvijeti za ove kamine, zamijena su bioetanolski (alkoholni) plamenici. Iako isparavanja pri sagorijevanju kod ovih kamina nisu štetna, može se ugraditi ventilacija.
Izrada kamina: korak po korak
1. Prije postavljanja ložišta potrebno je zaštititi pod kartonima, limom ili starim tepihom. Čelično ložište se kupuje gotovo i dostavlja na mijesto montaže.
2. Priključak kamina na dimnjak se obično vrši metalnim cijevima debljine 2-3mm ili prokromske 1-2mm, adekvatnog promjera.Često mogu sresti i riješenja od tanjih limova, pa čak i fleksibilnih crijeva, koja su uglavnom kratkog vijeka. Najbolji je armirano-zidano-žbukani priključak na dimnjak. Ipak za ovo riješenje je potreban visoko kvalificiran monter da bi se izbijegle tehološke zamke koje nastaju uslijed toplotne dilatacije upotrijebljenih materijala.
3. Ložište i priključci se oblažu pločama od gipsa i vrši se priprema za postavljanje finalne obloge kamina.
4. Materijali za oblogu su različiti: od običnog ožbukanog zida, rustikalno obrađenog, preko fasadnih tehnika, tapeta i stare cigle, prirodnog i umijetnog kamena i keramike, pa sve do mramora, granita, toniranog stakla i raznih mozaika. U ovom slučaju riječ je o prirodnom kamenu.
5. Postavljanje obloga je prvo izvedeno u donjem dijelu kamina. Nakon toga se postavlja mramorna ploča na koju se nastavlja postavljenje kamena u gornjoj zoni kamina.
6. Najčešće gorivo za kamine je drvo i drveni briketi. Ugljen nije preporučljiv jer je praktično nemoguće izolirati neugodan miris izgaranja. Za loženje se obično koristi dobro osušena (1 do 2 godine) grabovina, bukovina, cerovina ili hrastovina. Potrebno je obezbijediti i sitna, suha drva za potpalu, kao i papir, hepo ili celulozne kocke.
Vatra se loži što dalje od otvora, iz funkcionalnih i sigurnosnih razloga.
Leave a comment